Trenutno pregledavate Uz knjigu kroz poznu jesen

Uz knjigu kroz poznu jesen

Istorijsko-religijska fantastika, recimo.

Volim da čitam strašne priče povremeno. Tražeći neku takvu knjigu naišla sam na ovu i drago mi je zbog toga.

Ovo nije horor, ovo je fantastičan roman u svakom smislu.

Vreme: 18.vek.

Mesto: Beograd, koji je tada pod upravom Austrijanaca.

Likovi: Đavo i njegov sluga, princeza i njen princ, neki Austrijanci, neki Srbi i neki drugi.

Tema: Đavo dolazi u Beograd i lažno se predstavlja kao tajni carski istražitelj poslat da ispita “strašne događaje koji muče građane Njegovog veličanstva”, odnosno glasine da su se pojavili vampiri. Te vesti ga veoma zabrinjavaju iz nekih njegovih razloga.

Interesantan i duhovit roman. Preporuka za ovu knjigu.

Džulijus, 65-godišnji psihoterapeut, nakon rutinskog pregleda na kom mu je primećena sumnjiva promena na koži saznaje da boluje od malignog melanoma. Prognoza lekara je : “Jedna godina dobrog zdravlja, nema garancije, ali ne bi bilo nerazumno nadati se bar još jednoj godini dobrog zdravlja.”

Nakon prvog šoka i paničnog suočavanja sa ozbiljnom bolešću, Džulijus odlučuje kako želi da proživi tu verovatno poslednju godinu svog života. 

Uporedo sa glavnom radnjom teče i priča o životu Artura Šopenhauera, na čija razmišljanja i zaključke se jedan od likova stalno poziva, zapravo po ponašanju i stavovima predstavlja otelotvorenje ovog filozofa.

Zašto Šopenhauer?

Prvo treba istaći da je pisac i sam psihoterapeut. Jedan od razloga zašto piše o Šopenhaueru je želja da istakne značajan uticaj ovog filozofa na psihoterapiju (iako je umro pre njene pojave); naročito na Frojda i na njegove bitne koncepte kao što je nesvesno, id, uloga seksualnosti i dr. Drugi razlog, po rečima samog pisca, je razmišljanje kakav bi izazov bio za bilo kog psihoterapeuta pacijent kao Šopenhauer, pesimista, ogorčeni samotnjak, nadmen prema okruženju.

Ali, dodaću, genijalan i za razliku od mnogih filozofa njegov stil pisanja je razumljiv i običnim mozgovima. Ako dosada niste imali priliku da se upoznate sa delom Artura Šopenhaera neka ova knjiga bude podstrek za to.

Triler.

Ona je bila devojka kakva je svaka devojka želela da bude. Prelepa, genijalna, inspirativna i veoma bogata.

On je bio tip kome su sve svi muškarci divili, zgodan, duhovit, bistar i šarmantan.

Ali, tog jula njihov naizgled savršen svet se srušio kad je, na petu godišnjicu njihovog braka, Ejmi Eliot Din nestala.”

Ejmi je isčezla i kako to često biva glavni osumnjičeni da ima veze sa tim je njen muž, Nik Din. Ne samo da tako često biva, nego i mnogo toga ukazuje na to.

Iz Ejminog dnevnika, kroz događaje tokom potrage i Nikova prisećanja saznajemo o njima dvoma i njihovom zajedničkom životu.

Interesantan roman, dobrog tempa, sa veštim postepenim otkrivanjem psiholoških profila glavnih likova, tako da obrti deluju kao logičan razvoj radnje, čine se očigledani i očekivani (po principu zna(la/o) sam).

A sada Britanci.

Jedan od retkih romana lejdi Kristi u kom nisu tu mesje Poaro da zahvaljujući malim sivim ćelijama ili mis Marpl da blagodareći simpatičnoj znatiželji reše neki slučaj, nego je ubica morao sam da napiše kako i zašto.

Osmoro ljudi koji se međusobno ne poznaju dobili su pozive da, iz različitih razloga, dođu u usamljenu vilu na Crnačkom ostrvu. U kući je još dvoje slugu. Nakon ukusne i obilne večere  za njih počinju male neprijatnosti.

Gotički roman, preciznije gotički triler.

Veoma mlada, veoma sama i veoma siromašna devojka upoznaje, zaljubljuje se i udaje za veoma bogatog, veoma naočitog i relativno starijeg muškarca, udovca.  Po dolasku na imanje Menderlej dočekuje je senka pokojne zene njenog muža, Rebeke. Sećanja i osećanja svih koje sreće prema Rebeki su toliko jaka i živa da se mladoj ženi čini da je Rebeka ustvari prava gospodarica Menderleja.

U početku proces zaljubljivanja je, što se mene tiče, preopiširan, ali je sve u svemu zanimljiva knjiga. Tema pomalo podseća na Džejn Ejr Šarlot Bronte.

U romanu ne saznajemo ime glavne junakinje, što bi mogla da bude prva interesantna činjenica, a druga da je autorka napisala priču Ptice koja je bila inspiracija za istoimeni film A.Hičkoka.

Horor, treba li reći?!

Mladi Britanac po nalogu poslodavca odlazi u Transilvaniju da dogovori neke poslove sa klijentom, za kog se kasnije ispostavi da je Drakula lično. Mladi Britanac u tom momentu to ne zna, a i kako bi znao kad tek njegovo upoznavanje sa jezivim domaćinom predstavlja upoznavanje i ostatka sveta sa krivoločnim grofom. I tako vođen perom autora, uz ne baš voljnu pomoć mladog Britanca Džonatana Harkera, grof Drakula dolazi u Britaniju, a nešto kasnije opet u literaturu, na film i u pop kulturu postavši vampir no.1.

Radnja romana se bazira na dnevnicima i pismima nekoliko glavnih junaka. Moj utisak  je dvojak. Prvi deo, do pojave Van Helsinga, je jako dobar i poprilično jeziv. Dolazak cenjenog doktora, čini mi se, kvari tu atmosferu, nekako se veći deo radnje svodi na njegovo trči tamo, trći ovamo, hvaljenje čudesne žene Mine, isticanje hrabrosti i muževnosti prisutnih Engleza. A kad je tako mesta stravi nema.

Na kraju, opet treba reći da je ovim romanom stvoren mit o Drakuli i za sve ljubitelje horora, a i druge što da ne, trebalo bi da bude obavezna lektira.

Ono što sledi…

Slejdova vila-Dejvid Mičel

Sa zadnje korice:

”Nedaleko od paba u jednoj sasvim običnoj četvrti, na zidu od cigala u uzanom prolazu, ako se sve okolnosti poklope, naći ćete ulaz u Slejdovu vilu. Neznanac će vas osloviti imenom i pozvaće vas da uđete. Ući ćete. Isprva nećete želeti da napustite. Kasnije ćete shvatiti da ne možete.”

Andrićeva lestvica užasa – Svetislav Basara

Takođe:

“Kaloperović, glavni junak ovog Basarinog romana, polazeći iz Beograda u Zagreb na promociju svoje knjige, svraća kod prijatelja, ali susret dva stara znanca pretvara se u ovoj paraboli balkanskog mentaliteta u neobuzdan i bespoštedan dijalog… Kako na sopstvenom, tako i na primeru Ive Andrića koga Balkanci i svojataju i odbacuju kad im se prohte, dva prijatelja će svojim komentarima čitaoce opet nasmejati do suza i istovremeno im priuštiti grotesknu viziju ovdašnjih naravi.”

Alijenista – Kejleb Kar

Takođe:

“Godina je 1896. Grad Njujork. U toku je hajka na zbunjujuću, novu vrstu zločinca. Na serijskog ubicu. Način potrage i očajnički napori tima istražitelja uzdigli su ovu priču daleko iznad nivoa dobre žanrovske priče – ovo je izuzetan spoj istorijskog romana i psihološkog trilera.”

Odgovori